Nazire li se kraj ovom financijskom despotizmu?
Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža:
Danas je situacija sa bonitetnim kućama još negativnija nego što sam pisala 22.08. prošle godine. Nastavlja se igra mačke i miša, ali sada na području Europe, pa se realno može postaviti isto pitanje: A tko su te privatne agencije koje upravljaju...Danas je situacija sa bonitetnim kućama još negativnija nego što sam pisala 22.08. prošle godine. Nastavlja se igra mačke i miša, ali sada na području Europe, pa se realno može postaviti isto pitanje: A tko su te privatne agencije koje upravljaju životima stotinama milijuna ljudi po cijelom svijetu koji im to dozvoljava? Tko stoji iza njih i po čijim interesima rade? Nisam pristaša teorija zavjere, ali sve ovo što se događa posljednjih mjeseci naprosto tjera čovjeka da se zapita za koga to oni rade i u čijem interesu uništavaju svjetsko gospodarstvo i živote milijuna ljudi koje tjeraju doista jednim potezom pera u očaj, pa evo da podsjetim što sam napisala prošle godine:
Nakon što je jedna od najstarijih bonitetnih agencija Standard & Poors smanjila kreditni rejting SAD sa dosadašnjih AAA na AA+ nastala je opća nevjerica kako u zemlji tako i u ostalim dijelovima svijeta. Posljedice su odmah nastupile, a posebno se to osjetilo na svjetskim burzama. Pad vrijednosti indeksa i dionica bio je neminovan, a moglo bi se reći gotovo prijeteće opasan za budućnost svjetskog gospodarstva. Nije mnogo pomogla ni činjenica da se sa ocjenom S&P-a nisu složile druge bonitetne kuće kako ni mnogi stručnjaci, ali i američki političari. Iako su mnogi pretpostavljali da se ovdje radi o svjesnom pokušaju rušenja pozicije SAD u ekonomskom pogledu takva je stajališta veoma teško dokazati. Nije ovo prvi slučaj da se na račun S&P-a iznose određene ne baš ugodne primjedbe, pa je tako Europska komisija 2009. godine pokrenula istragu nakon koje je S&P službeno optužen kao jedini ponuđač međunarodnih vrijednosnih papira i identifikacijskih kodova američkih vrijednosnica koje zahtijevaju europske tvrtke. Nepravilnosti u poslovanju uočene su i u SAD kada je ukazano kako oni svojim ponašanjem mogu ugroziti stabilnost ne samo američkom nego i globalnom gospodarstvu. Kakvi su razlozi njihovom ponašanju vjerojatno će na kraju uzaći u javnost, ali ostaje činjenica da protiv odluke o kreditnom rejtingu nema mogućnosti žalbe. Danas možda zvuči pomalo nevjerojatno, ali Ministarstvo pravosuđa SAD-a pokrenulo je već prije nego je državi smanjen kreditni rejting istragu protiv S&P što prema nekim analitičarima predstavlja opasnost od širenja sukoba u političkoj areni koja prati ovu akciju. Postoje određene indikacije da je upravo S&P aktivno učestvovao u radnjama koje su generirale krizu prije tri godine. Navodi se da su davali dobre ocjene rizičnim hipotekarnim kreditima pojedinih banaka što je rezultiralo pogoršanjem na stambenom tržištu, ali i opustošenjem financijskog sustava. Zasada nije poznato da li se istraga odnosi i na druge dvije glavne bonitetne agencije Moody i Fitch Ratings. Nakon svega ovoga mnogi su zaključili kako je prije globalne financijske krize postojalo vjerovanje u bonitetne agencije što danas više nije moguće, jer one tvrde kako nisu odgovorne za svoje eventualno pogrešne ocjene. Dapače pozivaju se na potrebu da ih se zaštiti Prvim amandmanom Ustava SAD, ali o tome će konačno biti odlučeno na sudu. Što će u konkretnom slučaju pokazati istraga još je nemoguće predvidjeti, ali ostaje činjenica da se više po pitanju određivanja kreditnog rejtinga u čitavom sistemu događaju neobične stvari koje itekako mogu utjecati na političku i ekonomsku sposobnost pojedinih zemalja, a da pri tome bonitetne kuće ne snose apsolutno nikakvu odgovornost.
